Hrvatski jezik

Pozivam te u ovaj meditacijski prostor u kojem ćemo zajedno držati suosjećajno i brižno tvoje emocije vezane za odnos s majkom. Takav odnos može biti izrazito kompleksan i možeš osjećati razne osjećaje. U ovoj meditaciji radimo na validiranju tih kompleksnih i neugodnih osjećaja, osvještavanju tih emocija u tijelu i na kraju uvodimo pozitivne afirmacije koje ti mogu biti podrška. 

Zapis Almost in F - Tranquillity izvođača Kevin MacLeod

Zacjeljivanje majčine povrede

HEALING THE MATERNAL WOUND Dear listener, do you have your mother's beloved voice within you? Do you feel a sense of completely unconditional love that is not tainted by guilt, criticism, or diminishment? Do you feel that emotional support from your mother and her gentle presence during your struggles has been lacking in your life? Does your memory of your mother connect you to someone who is encouraging, compassionate, and warm? If your heart responds negatively to certain questions, it’s possible that it has been hurt by your mother. Such a wound may have guided you through life and shaped numerous decisions, leading to a lack of self-advocacy, negative self-thoughts, and a diminished sense of self-worth. This meditation space is intended for you who wish to fully address that wound, without blame and without ignoring the feelings you may have regarding your relationship with your mother. Perhaps society has convinced you that this is a relationship in which you should not think or feel anything other than complete love. I want you to know that you are not a bad person if that is not the case and if various feelings such as sadness, anger, guilt, shame, betrayal, or insecurity are present in your relationship. Know that complex relationships bring complex feelings, and now is the right time to begin healing that relationship by validating those feelings. There is no better witness to your emotions than you can be. In this meditation, give yourself permission to feel, express, and process your emotions in a safe and healthy way. If you wish, you can place your hand on your heart as a gentle way to hold your emotions. Then pay attention to your conscious and slightly deeper breathing, which you want to support the energy of your emotions to flow freely through your body, mind, and spirit. Inhale and exhale. Now try to recall your relationship with your mother. Try to visualize it and feel what arises in your body as you do. How does your body react? No matter how difficult it is to face your emotions, try at least to name them or observe them from a distance. You may feel a sense of grief for a relationship that is nurturing, loving, and supportive, which has not been realized with your mother. You may feel anger due to unmet needs, feelings of abandonment, or some other experiences in your relationship. You may feel sadness for longing for a relationship filled with love, relaxation, and nourishment, or sadness for lost opportunities for connection and validation from your mother. There may be feelings of hurt or betrayal if there have been emotional, physical, or verbal wounds in that relationship, or if your needs have been disregarded. Do you perhaps feel shame or guilt for believing that it is somehow your responsibility to maintain that relationship? Such feelings can significantly hinder your healing. Are you confused by the presence of different emotions simultaneously, such as love and resentment, admiration and sadness, happiness and anger? Do you suffer from feelings of worthlessness or insecurity that have arisen from your relationship with your mother? Finally, do you feel a desire for a close and fulfilling relationship with your mother, while also being aware of unmet needs during your childhood and the possibility of further hurt? How do you feel when you hear that it is possible to feel a certain way, different from what society imposes on us? If you feel guilt, know that it is common, precisely because of societal expectations that place mothers in a special position and impose the belief that we should feel unwavering love and respect for the maternal figure. I want to reiterate that it is important for you to hear that feeling different emotions does not make you a bad person. A natural and essential part of healing is to acknowledge and notice unresolved feelings or trauma stemming from your relationship with your mother. It is a process, and it is completely normal to feel different emotions during that process, sometimes even at the same time. Now take a few moments to feel which emotion is currently present in your body and mind. What emotion has surfaced? What memories do you associate with that emotion? Imagine that it is knocking on the door of your inner home. It is persistent and wants to enter you, to be at the surface of your being, to be acknowledged and seen. Try to see through the eyes of your feelings. When you open the door, what emotion do you see? Then invite it into your home with a gentle welcome. Allow it to enter your body, your mind, to be with you. This feeling is connected to your relationship with your mother, yearning for your attention and needs. It may have persisted through other relationships, situations, and experiences. It may have shaped your life for a long time without your awareness. Come in. Enter my home. When you imagine offering coffee or tea to that emotion that has visited you, what thoughts do you hear from it? What is that emotion saying? What is its narrative? Is it perhaps familiar to you? How many times have you carefully listened to that emotion and been in close contact with it? How many times have you pushed it beneath the surface? Now notice where in your body it is stored. Stay with the sensation of that emotion. It may be a tremor, coldness, warmth. It may be a cramping, contraction, tightness. Whatever it is, try to remain without changing that sensation. You want to stay with the emotion in your body. You want to allow it to express itself through your body. To come closer to the surface and your awareness. If this is difficult for you, feel free to return later or at some point in the future. Or if needed, use a grounding strategy, feeling the ground beneath your feet and always being aware of your breath supporting you in this process. Whenever it is difficult, take a deep breath in, and a deep breath out. If you can, stay for a few more moments and pay attention to how it feels to offer attention to that emotion. How does it feel to be with it, to talk to it, to get to know it in your body? This is called self-compassion. Instead of judgment, you choose interest and compassion. You are trying to hear and understand your emotions. They are here for a reason, to free you from something, to teach you something. Nothing has to happen if you feel them. You don’t have to expect to be immediately liberated or instantly healed. You simply listen to them and give them space. That is all you do, and that is actually the essence of healing. You validate them. That very need was unmet in your relationship with your mother. Now you are learning to validate yourself. When you feel it is time for them to leave your inner home and escort them to the imagined door, thank them for the information they have given you about yourself and set the intention to care for those emotions in the future, to comfort them, listen to them, express them, or share them. You will not send them to the basement of your home, but rather invite them into the house to socialize with you. They do not wish you harm. They want to heal you. We cannot heal our relationship with our mother if we do not heal the emotions that were created in that relationship. Return your attention to your breathing and with each exhale, relax your body even more, releasing the emotion, releasing the tension that has built up. As you give it permission to come, it is important that you also give it permission to leave, so you can make better choices for yourself, grow, be proud of yourself, celebrate yourself, and evolve. I invite you to now speak a few affirmations that are specific and related to the maternal wound. Repeat the following affirmations to yourself and pay attention to how your body feels them. Speak them with your body and spirit. I deserve love and nurturing. I release blame and resentment towards my mother. I am capable of healing and creating a healthy relationship with myself and others. I am worthy of love. I am ready to receive love that embraces and is gentle. I deserve unconditional love. Repeat what your heart feels. Try to hear it with every cell of your body. Allow the sound waves of those words to wash over your body. Awaken in those words. It is not about whether you believe in them, but whether you allow yourself to feel them. If uncomfortable emotions arise or urge you, allow them. This process is not linear. It's okay to feel all kinds of emotions along the way. Resistance, blocks, saboteurs, or something completely liberating. Remind yourself that it's okay. Repeat whatever I feel. Embody that nurturing, supportive mother within you. The one who loves sweetly and unconditionally. And the one who shows compassion. Towards the end of this practice, try to see what you are grateful for in this process. What small or big step in releasing emotions related to your mother has been significant for you during this practice? Name that moment and let that step live in your day, your choices, and your relationships. May the experience of this practice shine in your life. Thank you for sitting with me, and thank yourself for having the courage to sit with yourself. Ground your feet deeper into the earth. Let these new depths in the earth nourish you further, so that the fruit of renewed self-love can grow from within you. I am here for you if you feel the need to share your experiences.

ZACJENJIVANJE MAJČINSKE RANE Dragi slušatelju, imaš li voljeni glas majke u sebi? Imaš li osjećaj potpuno bezuvitne ljubavi koja nije obojana krivnjom, kritikama ili umanjivanjem? Imaš li osjećaj da je u tvojom životu nedostajala emocionalna podrška majke i njena nježna prisudnost u tvojim teškoćama? Veželi te sjećanje majke na osobu koja je ohrabrovića, suosjećena i topla? Odgovarali tvoje srce ne na neka pitanja, onda je moguće da je povrijeđeno od majke. Moguće je da te takva povreda vodila kroz život i oblikovala brojne odluke, nezauzimanja za sebe, negativno razmišljanje o sebi i smanjen osjećaj vrijednosti za sebe. Ovaj meditacijski prostor namjenjen je tebi koja ili koji želiš da cijeli ti tu povredu, bez obtuživanja i bez ignoriranja osjećaja koje možeš imati u vezi odnosa s majkom. Možda te društvo uvjerilo kako je to odnos u kojem ne smiješ razmišljati ili osjećati ništa drugo nego potpuno ljubav. Želim da znaš da nisi loša osoba ako to nije tako i ako su u tvojom odnosu prisutni razni osjećaji kako tuge, ljutnje, krivnje, srama, izdaje ili nesigurnosti. Znaj da kompleksni odnosi donose kompleksne osjećaje i baš sada je pravi trenutak da zapuščaš zacijeljivanje tog odnosa validiranjem tih osjećaja. Ne postoji bolji svjedok tvojim emocijama nego što to možeš biti ti. U ovoj meditaciji daj sebi dopuštenje da osjećaš i izraziš i procesujiraš emocije na siguran i zdrav način. Ako to želiš, možeš staviti ruku na srce u znak nježnog držanja svojih emocija. A onda obrati pažnju na svjesno i malo dublje disanje kojem želiš podržati energiju emocije da slobodno protječe kroz tijelo, kroz um, kroz tvoj duh. Udah i izdah. Pokušaj se sada prisjetiti svog odnosa s majkom. Pokušaj ga zamisliti i osjeti što se pojavljuje u tvojom tijelu kada to radiš. Kako reakciju tvoje tijelo pokazuje? Koliko god bilo teško suočiti se s emocijama, pokušaj ih barem imenovati ili vidjeti iz daljine. Možda se javlja žal za odnos koji je hranjev, voljen i podržavajuć, a nije ostvaren u odnosu s tvojom majkom. Možda navire ljutnja zbog nezadovoljenih potreba, osjećaja napuštenosti ili nekog drugog iskustva u tvojom odnosu. Možda navire tuga zbog žutnje za odnosom koji je ispunjen ljubavi, opuštenosti i hranjivosti, ili tuga za izgubljenim prilikama za povezivanje i validiranje od strane majke. Možda je prisutna povreda ili izdaja ako su u tomu odnosu prisutne emocionalne, fizičke ili verbalne povrede ili su tvoje potrebe bile neuvažene. Osjećaš li, možda, sram ili krivnju zbog vjerovanja da je nekako tvoja odgovornost održavati taj odnos? Takvi osjećaje mogu jako kočiti tvoje isciljenje. Jesi li zbunjen ili zbunjena zbog prisutnosti različitih emocija istovremeno, kao što su ljubav i zamjeranje, kao što su divljenje i tuga, sreća i ljutnja? Patiš li zbog osjećaja manje vrijednosti ili nesigurnosti što je proizašlo iz odnosa s majkom? Na kraju, osjećaš li želju za bliskim i ispunjenim u odnosu s majkom, a istovremeno svjestan si neispunjenih potreba tijekom djetinstva i svjestan si da može doći do ponovne povrede? Kako se osjećaš kada čuješ da je moguće osjećati se na određeni način, drugačije od onoga što nam društvo nameće? Ako te prati krivnja, znaj da je to uobičajeno, uspravo zbog društvenih očekivanja koji stavljaju majku na posebno mjesto i nameću uvjerenje da trebamo osjećati nepokolepljivu ljubav i poštovanje prema majčinoj figuri. Opet ću ponoviti da mi je važno da čuješ kako te osjećanje drugačijih osjećaja ne čini lošom osobom. Prirodan i ključan dio za ciljivanje je priznati i primijetiti nerješene osjećaje ili traumu koja potječe iz odnosa s majkom. To je proces i potpuno je normalno u tom procesu osjećati različite emocije, ponekad i u isto vrijeme. Sada uzmi nekoliko trenutaka i osjeti koja je emocija trenutno prisutna u tvom tijelu i umu. Koja se emocija otvorila, navirila na površinu? Koja sjećanja vežeš uz tu emociju? Zamisli da ti kuca na vrata tvojeg unutarnjeg doma. Uporna je i želi ući u tebe, želi biti na površini tvojeg bića, želi biti osvještena i viđena. Pokušaj vidjeti očima svoje osjećanja. Kada otvoriš vrata, koju emociju ugledaš? Zatim je pozovio svoj dom s nježnom dobrodošljicom. Dopustio je da uđe u tvoje tijelo, u tvoj um, da bude s tobom. Taj osjećaj je vezan uz odnos s majkom, željanje tvoje pažnje i trebate. Možda je bio uporan kroz druge odnose, kroz druge situacije i iskustva. Možda već dugo obliko je tvoj život, a da toga nisi svjestan ili svjesna. Uđi. Uđi u moj dom. Kada zamisliš da ponudiš kavu ili čaj toj emociji koja te posjetila, koje njene misli čuješ? O čemu ta emocija govori? Koji je njen narativ? Da li ti je možda poznat od prije? Koliko puta si tu emociju pažljivo čula i bila u bliskom kontaktu s njom? Koliko puta si ju gurnula ispod površine? Sada primijeti u kojem dijelu tijela je pohranjena. Ostani sa senzacijom te emocije. Možda je to drhtanje, hladnoća, toplina. Možda je to grčanje, kontrakcija, stiskanje. Što god da je, pokušaj ostati bez da mijenjaš tu senzaciju. Želiš ostati s emocijom u tijelu. Želiš je dopustiti da se izrazi kroz tijelo. Da dođe što bliže površini i tvoje svjesnosti. Ako je za tebe ovo teško, slobodno, se vrati kasnije ili nekad u budućnosti. Ili u potrebi neku uzemljujuću strategiju, osjećajući tlo pod nogama i uvijek osjećajući svoj dah koji ti je podrška u ovom procesu. Kad god je teško, udahni duboko, izdahni duboko. Ako to možeš, ostani još nekoliko trenutaka i obrati pažnju o kako ti je ponuditi pažnju toj emociji. Kako ti je biti s njom, pričati, upoznati je u svom tijelu. To se zove suosjećanje prema sebi. Umjesto osuđivanja ti biraš interes i suosjećanje. Pokušavaš čuti i razumijeti svoje emocije. One su tu s razlogom od nečega te žele osloboditi, nečemu te žele naučiti. Ništa se ne mora dogoditi ako ih osjećaš. Ne moraš očekivati da ćeš biti odmah oslobođena ili odmah zacijenjena. Samo ih usluškuješ i daješ prostor. To je sve što radiš i to je zapravo cijela bit zacijeljivanja. Validiraš ih. Upravo je ta potreba bila nezadovoljena u tvojom odnosu s majkom. Sada učiš sebe validirati. Kada osjetiš da je vrijeme da napuste tvoj unutarnji dom i isprati ih do zamišljenih vrata, zahvali im se na informacijama koje su ti dale o tebi i postavi namjeru da ćeš se u buduće povrinuti za te emocije, utješiti ih, poslušati, izraziti ili podijeliti. Ne ćeš ih uputiti u podrom svog doma, već uvesti u kuću da se podruže s tobom. One ti ne žele loše. One te žele zacijeliti. Ne možemo zacijeliti odnos s majkom ako ne zacijelimo emocije koje su stvorene u tom odnosu. Ponovno vrati pažnju svom disanju i sa svakim izdahom još više opusti tijelo, opuštajući emociju, opuštajući napetnost koja se stvorila. Kako joj daješ dopuštenje da dođe, ono važno je da ti je dopuštenje i da ode, da možeš donositi bolje izbore za sebe, da možeš odrasti, biti ponosna na sebe, slaviti sebe, rasti. Pozivam te da sada izgovoriš nekoliko afirmacija koje su specifične i povezane s majčinom povredom. Ponavljaj u sebi sljedeće afirmacije i obrati pažnju kako ih tvoje tijelo osjeća. Izgovaraj ih tijelesno i duhomno. Zaslužujem ljubav i njegovanje. Otpuštam okrivljavanje i zamjeranje prema mami. Ja sam sposoban ili sposobna da zacijelim i kreiram zdravu odnos sa sobom i drugima. Ja vrijedim ljubavi. Spremna sam primiti ljubav koja grli i koja je nježna. Ja zaslužujem bezujetnu ljubav. Ponovi ono što ti srce osjeća. Pokušaj to čuti svakom stanicom tijela. Dopusti da zvučni valovi tih riječi okupaju tvoje tijelo. Probude se u tim riječima. I nije stvar vjeruješ li u njih, već dopuštaš li ih osjetiti. Ako se pojave neugodne emocije ili nekoga nuče, dozvoli. Ovaj proces nije lineran. U redu je osjećati svakakve emocije na tom putu. Otpore, blokade, sabotere ili nešto potpuno otvarajuće. Ponavljaj si da je u redu. Ponovi što god osjećam. Utjelovi onu majku u sebi koja je njegujuća, podržavajuća. Ona koja voli slakoćom i bezujetno. I ona koja suosjeća. Pred krajem ove prakse, pokušaj vidjeti na čemu si zahvalna u ovom procesu. Koji je to mali ili veliki korak u oslobađanju emocija bezanijih uz majku bio za tebe značajan tijekom ove prakse. Imenuj taj trenutak i daj da taj korak živi u tvojom danu, tvojim odabjerima i tvojim odnosima. Neka iskustvu ove prakse zasija u tvojom životu. Hvala ti što si sjela sa mnom i zahvali sebi na hrabrosti da si sjela u sebe. Utabala stopala dublje u zemlju. Neka te ove nove dubine u zemlje još više, kako bi iz tebe rastao plod obnovljene ljubavi prema sebi. Tu sam za tebe ako ćeš imati potrebu podijeliti svoje iskustva.